Korača gordo Vukovar tminom

K'o neki velik i otmjen čovjek…

Visoka čela prepunog brigom

I svjetlu se nada povrh svega

Brani se dušom, glasom i knjigom,

Jači od bola i mučnih grijeha.

Grad – u mirisu cvijeća, zvijezda i raspela

Volim ga nježno tihim stihom

I krunim nebo svečanom rimom

I nebo iznad obližnjih sela

I letim tako s predivnom pticom

Slobodna i sjetna

I nestade mi daha

Sred plaveti, prostranstva…

Bez imalo straha

Prepusti se njemu

Svjesna dostojanstva

Grada heroja – nevine žrtve

Gordog u svemu

Dok Dunav teče i jecaje nosi…

Odvažna srca tuku još jače.

Ja oči svoje umih u rosi

Da jutom ponosno ljubavlju sjaje

I tako naš Vukovar gordi

U sebi novo srce zače

I ničeg se ne boji!

Svjetlana Luketić