Na današnji dan prije 29 godina pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi topničkim napadom pokušali su srušiti zgradu Borovo Commerca koja je tada bila sklonište i ratna bolnica. Zgrada se zapalila dok je u njoj bilo 800 ranjenika i civila te oko 200 teško ranjenih osoba. Pri tome je poginula 51 osoba dok ih je 115 odvedeno u srpske koncentracijske logore. U obrani Borova Naselja poginulo je i ubijeno oko 500 osoba.


Obilježavanje je započelo komemorativnim programom u kojem se prigodnim riječima okupljenima obratila predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljana Alvir je ispred Udruge Vukovarskih majki rekla kako žrtva traži istinu i pravdu te da se pomirenje i povjerenje ne mogu graditi na trulim temeljima.

“Povjerenje zahtijeva istinu i pravdu i kada govorimo o suživotu, Vukovar danas živi suživot jer suživot je živjeti jedni pored drugih. Vukovar međutim treba život, treba zajedništvo,” rekla je Alvir pozivajući sve one koji znaju bilo koji podatak o sudbini još uvijek 386 nestalih osoba u Vukovaru do to dojave i tako pomognu obiteljima koje ih traže, a sebi, olakšaju dušu.

Pred ostatcima bivše zgrade Borovo commerca počast su odala izaslanstva udruge Vukovarske majke,  Hrvatskog sabora i Vlade RH, Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova, Županije, Grada Vukovara,  tvornice Borovo, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a Živinički sokolovi i Udruga dragovoljaca i veterana HVO-a  Općine Lukavac.

Molitvu je izgovorio župnik Župe sv. Josipa radnika iz Borova naselja, fra Slavko Milić.

Nakon prigodnog programa i polaganja vijenaca kolona sjećanja krenula je ulicom Blage Zadre i Trpinjskom cestom do crkve Gospe Fatimske gdje služena sveta misa koju je predvodio zamjenik provincijala franjevačke provincije fra Dragutin Bedeničić.

Obilježavanje se nastavilo na obali Dunava u Borovu selu gdje je odana počast stradalim hrvatskim braniteljima i civilima koji su 1991. godine ubijeni u tom mjestu koje nastanjuje većinsko srpsko stanovništvo. Paljenjem svijeća na obali Dunava, polaganjem vijenca i ruža u Dunav prisjećamo se žrtava ovog strašnog pokolja. Slomom obrane vukovarske gradske četvrti Borovo naselje oko sedamdeset branitelja i civila ubijeno je i bačeno u Dunav.

Bacanjem vijenca u rijeku, obilježeno je stradanje branitelja i civila, kojima se ni danas ne zna posljednje počivalište.

Jednako tako, na mjestu masovne grobnice na farmi „Lovas“ iz koje je 2001. godine ekshumirano 24 posmrtna ostatka hrvatskih branitelja i civila odana je počast paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca, a odana je počast i svim nestalim hrvatskim braniteljima i civilima u Domovinskom ratu polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomenika nestalim osobama u Borovu naselju.