Kruh kao namirnica koja hrani i spaja ljude bio je tema prošlotjednih zbivanja u dječjem vrtiću Vukovar I. Cilj odgojiteljica bio je osvijestiti kod djece proces nastajanja kruha ali i važnost vrijednih ruku koji su do tog kruha doveli. Baciti kruh znači odbaciti rad onog poljoprivrednika na polju koji žanje žito, one pekarice koja kruh mijesi i peče, mamin i tatin trud da vlastitim radom novac zarade i time kruh kupe. Djeca su imala priliku isprobavati sastojke od kojih se kruh radi, sami zamijesiti tijesto, modelirati tijesto, ukrašavati ga sjemenkama te naposljetku sudjelovati u blagoslovu kruha upriličenom u svakom objektu našeg vrtića. Blagoslivljao se kruh maminih i bakinih ruku, možda i pokojeg tate, a njegova najveća vrijednost bila je što su u tom pecivu, pogačama, žemljicama bili utisnuti i otisci dječjih ruku, odraz zajedničkog vremena koja su djeca provela sa svojim najbližima.
