{gallery}2014/10/28/04{/gallery}Veselo je bilo 24. listopada 2014. kada su učenici 4.a i 4.b razreda Osnovne škole Siniše Glavaševića zajedno sa svojim učiteljicama Ružicom Sabo i Gordanom Lavrnić posjetili Gradsku knjižnicu Vukovar. Cilj njihove posjete bio je istraživanje i upoznavanje običaja naših baka i djedova, u okviru školskog projekta: „Iz djetinjstva naših baka i djedova".
Došavši u Knjižnicu i ušavši s pjesmom, dočekala ih je i pozdravila ravnateljica Knjižnice, Vlatka Surma Szabo, a potom ih je snaša Vanja kroz prezentaciju provela starim narodnim običajima i zagonetkama. Svoje su znanje nakon toga provjeravali u pismenom kvizu znanja u kojem su, između ostalog, odgovarali na pitanja:
Kako su se zabavljali naši roditelji, bake i djedovi kada su bili djeca? Kakvi su običaji bili u njihovo vrijeme? Što je nematerijalna baština naših predaka, koji su kao djeca sudjelovali u izvedbi svjetovnih obreda u sklopu pojedinih blagdana? Naime, velik dio obreda, napušten od odraslih, nastavio je trajanje u dječjoj igri i dječjem životu. To nije slučajno, jer djeca su s posebnim ushićenjem i radošću doživljavala blagdane, poticali njihovu maštu i stvaralaštvo, te postali nedjeljiv dio sveukupne predajne kulture.
Najčešći oblik sudjelovanja djece u narodnim običajima očitovao se u obrednom ophodu selom, pri čemu su se djeca zaustavljala ispred pojedinih kuća i na ozbiljan i svečan način izvodila prigodne pokrete, govore i pjesme u skladu s lokalnom predajom.
Križevo (Spasovo), jedan od takvih tradicijskih običaja, odlučili su učenici u suradnji s djelatnicima Gradske knjižnice Vukovar obraditi kroz radionice i scenski prikaz na ovoj svojoj izvanučioničnoj nastavi. Izrađivale su se krune od cvijeća za kraljice i kraljeve, sablje, košara za prosjake u koju seljani stavljaju darove (kobasicu i pogaču su u slast pojeli, a jabuke i naranče ponijeli u školu), križ ukrašen cvijećem, ogledalcem i šlinganim šalom, uvježbavali su se pokreti i pripremala scenografija. Na Križevo (Spasovo) u Slavoniji je bio vrlo lijep i pobožan narodni običaj „križevanja" gdje su djevojke (kraljevi i kraljice) i momci (pastiri i prosjaci), za tu priliku okitili drveni križ cvijećem, ogledalcem i zelenilom i noseći ga prolazili selom, poljem, vinogradima, moleći blagoslov božji za ljude, stoku, usjeve i sl. Vremenom su taj običaj napustili odrasli, ali su ga srećom prihvatila djeca, koja su ga s neznatnim promjenama nastavila održavati.
Nakon uspjele radionice i scenskog prikaza naučenog tradicijskog običaja uz pjesmu i ples smo se rastali uz obećanje ponovnog dolaska i jednako zanimljive suradnje.