Obilježena godišnjica pogibije Velimira Đereka - Sokola
Velimir Đerek rođen je u Vinjanima Gornjim kod Imotskog. Bio je najmlađe od troje djece Ante i Zorke Đerek. Uz Rajku imao je i četiri godine stariju sestru Senku. Otac Ante umro je kad mu je bilo samo sedam godina, a Vele, kako su ga od milja zvali njegovi najbliži, u Zagreb je otišao na školovanje nakon osmog razreda. Sam se probijao kroz život. Bio je vrlo snalažljiv, ali i jako omiljen među ljudima s kojima je radio i družio se. Još u srednjoj školi zaposlio se kao nosač torbi u Esplanadi, gdje je nakon fakulteta dogurao do šefovskog mjesta.U vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku, ostavio je radno mjesto u zagrebačkom hotelu Esplanade i kao dragovoljac otišao u rat. Naočit momak kojega su obožavale djevojke s ponosom je uvijek isticao svoje domoljublje zbog kojega je bio i zatvaran, a kada ga je trebao dokazati i djelom, nije se dvoumio ni trenutka, ostavio je sve, uzeo pušku i otišao u Vukovar.
Odluku da ide u rat donio je još u lipnju 1991. godine kad je zadnji puta posjetio obitelj, no to je priznao samo sestri Rajki uz riječi da se Hrvatska ne brani na Trgu bana Jelačića, nego na njezinim granicama! Nakon toga je otišao do svećenika, ispovjedio se, pozdravio se s prijateljima i otišao u Vukovar odakle se posljednji puta javio kako bi nećakinji čestitao 5. rođendan.
Braneći Vukovar, Velimir je poginuo na Sajmištu 12. listopada 1991. Nakon ekshumacije i identifikacije s Novog groblja u Vukovaru pokopan je uz sve vojne počasti u rodnom mjestu 23. svibnja 1998.
- NATJEČAJ za prijem u radni odnos na neodređeno vrijeme
- NATJEČAJ za Tajnika školske ustanove
- JAVNI POZIV ZA ISKAZ INTERESA ZA KRAJNJE KORISNIKE PROJEKTA „ZAŽELI – prevencija institucionalizacije Pruži mi ruke II“
- NATJEČAJ za prodaju nekretnine na temelju javnog prikupljanja ponuda
- NATJEČAJ za popunu radnog mjesta: Učitelj edukacijsko rehabilitacijskog profila , obavlja poslove UER