Stupanjem na snagu zakona trebali bi biti stvoreni uvjeti za sigurniju i kvalitetniju opskrbu toplinskom energijom, razvoj tržišta, konkurentnost cijena toplinske energije, zaštitu krajnjih kupaca, učinkovitu proizvodnju i korištenje toplinske energije te smanjivanje negativnih utjecaja na okoliš i održivi razvoj u sektoru toplinarstva, a u skladu s pravilima EU.

Zakon o tržištu toplinske energije donosi bitne novine obzirom da se mijenjaju nadležnosti u sektoru toplinarstva, posebice kada je riječ o dodjeli koncesija koja se dodjeljuje samo za centralizirane toplinske sustave.

Prema novom Zakonu, svi toplinski sustavi svrstani su u jedan od slijedeća tri modela:

1) Samostalni toplinski sustav (STS) – sastoji se od kotlovnice, mjerila topline i unutarnjih instalacija kojima upravlja i održava ga kupac toplinske energije

2) Zatvoreni toplinski sustav (ZTS) – kotlovnica sa distribucijskom mrežom duljine do 2000 m i do 500 priključenih potrošača

3) Centralni toplinski sustav (CTS) – sustav koji se sastoji od proizvodnog postrojenja i distribucijske mreže dulje od 2000 m na koju je priključeno više od 500 potrošača toplinske energije

Pojednostavljeno rečeno, građani koji imaju grijanje organizirano u skladu s prva dva modela sami će na tržištu ugovarati cijenu grijanja sa zainteresiranim opskrbljivačima u zavisnosti od vrste i cijene energenata koji se koristi za proizvodnju toplinske energije. Ta, tržišna cijena može biti viša ili niža od one koju plaćaju danas, ali će zasigurno biti realna i ekonomski opravdana.

Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) će i dalje regulirati djelatnost proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom onih energetskih subjekata čiji je toplinski sustav svrstan u skupinu centralnog toplinskog sustava, dok su samostalni i zatvoreni toplinski sustavi prepušteni tržištu i tržišnoj utakmici.

Zakon uvodi i novi pojam – djelatnost kupca toplinske energije. Kupac toplinske energije može biti svaka pravna ili fizička osoba izabrana od većine suvlasnika, koja može obavljati djelatnost kupca prema uvjetima propisanih u Zakonu. ovlašteni predstavnik suvlasnika jest ključan sudionik u tržišnoj utakmici, koji u ime i za račun suvlasnika pregovara, ugovara i izabire proizvođača, opskrbljivača i kupca toplinske energije.

Zakon promiče individualno mjerenje potrošnje toplinske energije kao preduvjet za ostvarivanje zadanih ciljeva uštede energije. Slijedom toga Zakon je propisao obvezu ugradnje razdjelnika ili mjerila topline ispred stanova (što je prema Direktivi 27/2012. obaveza za sve članice EU) i definirao rokove:

a) do kraja 2015. godine za zgrade sa više od 70 stanova

b) do kraja 2016. godine za zgrade sa manje od 70 stanova

a uz obvezu ugradnje Zakon predviđa i novčane kazne za krajnje kupce koji ne ugrade razdjelnike ili mjerila do propisanog roka u rasponu od 10.000 do 50.000 kn.

Novost koju donosi Zakon jest i novi način obračuna toplinske energije u svim višestambenim zgradama i drugim građevinama gdje su ugrađena zasebna mjerila ispred samostalnih uporabnih cjelina. Ako postoji razlika u potrošnji, između podatka očitanog na zajedničkom mjerilu u toplinskoj stanici i podatka iz sume potrošnje zasebnih mjerila ispred stanova i poslovnih prostora, tada se ta razlika potrošnje dijeli na sve samostalne uporabne cjeline. Odluku o tome kako će se razlika potrošnje podijeliti, donose suvlasnici građevine, na temelju većine glasova suvlasnika, koja se računa prema suvlasničkim udjelima, a ne po broju suvlasnika.

Novim Zakonom redefinira se postupak izdvajanje iz toplinskog sustava za krajnje kupce na zajedničkom mjerilu. Postupak izdvajanja opisan je u osam točaka i podrobnije opisuje postupanje ali i složenije nego je bilo propisano do sada.

Značajne su promjene koje su uvedene stupanjem na snagu Zakona, posebice u odnosima između krajnjih kupaca i energetskih subjekata. Kako će funkcionirati u praksi, vidjet će se u njegovoj primjeni tijekom narednog razdoblja.

{gallery}2013/07/31/01{/gallery}